VJEŠTICE
Vjerovanje u vještice vrlo je stara i raširena pojava usko povezna sa šamanizmom. Vještice su uništavale plodve zemlje provodile tajnovite obrede, svojim su vračanjem pojedincima uzrokovale bolest, mogle su bacati ljubavne čini. Težnja viziji i proricanju, znanja o priremanju lijekova te s tima povezana nezobilazna bliskost s prirodom, sve je to govorilo u prilog ideji o ženama kao vješticama. Lik vještice je svoj konačni oblik poprimio u poganskim antičkim ženskim kultovima. Od srednjeg vijeka ne samo žene koje su znale vračati, već i one koje su živjele bez muškaraca smatrali su opasnima. Strah od vještica potaknuo je strah od neobuzdane žene koji je tištao muškarce, ponajviše pripradnike svećenstva.Neprijateljski odnos prema ženi i osuda spolnosti Crkvi je olakšalo da žene obilježi kao vještice. Narod se bojao ljudi s natpriordnim osobinama. Crkva je taj strah spretno koristila tako što je sve naobjašnjive pojave nazivala vražjim poslima. To je vodilo nemilosrdnom progonu vještica koji je prije svega obilježio razdoblje od 1500. do 1700. godine. Osumnjičene žene se optuživalo za savezništvo s vragom ili za bavljenje čarobnjaštvom. Mučenjima se vješticu trebalo prepoznati, a potom pogubiti. Ti progoni nisu samo bili popraćeni okrutnim zlostavljanjima kojima se željelo iznuditi prizanje, nego su se izmišljali i novi “Božji sudovi” pod nazivom ordalije. Ispitivanjem reakcije na krv, vodu i vatru pozivala se viša sila kako bi se otkrila nevinost ili kaznila krivnja. Flamanski liječnik Johannes Weirus jedan je do prvih koji je oštro istupio protiv ideje da su vještice u savezu s vragom. On jerazvio psihološlku teoriju prema kojoj s vještice melankolične osobe koje savezništvo sa vragom samo umišljaju. One prije zaslužuju samilost nego kaznu. Ipak sve do 18. stoljeća bilo je puno bolesnika s psihopatskim poteškoćama koje se okrivljavalo da su odani vjerovanju u vještice.
Srednjovjekovne predodžbe o vješticama obuhvaćale su i paklenski obred, tzv. vještičji ples. Pomoću napitaka za letenje one bi noću letjele na drškama, metlama i životinjama. Okupljale bi se zatim na poljanama ili brežuljcima, te raskalašenim ponašanjem tokom jela, te divljem plesom izražavale svoju odanost sotoni, vođi vještičjeg roda. Postoji su stari kultovi, neka vrsta poganskog ženskog tajnog saveza, koji su se u podzemlju održali stoljećima. Oni su pomogli stvaranju fantastične predodžbe o vještičjem plesu, raspojasanoj svečanosti. Najstarije predodžbe o vješticama odnose se na noćno letenje, te na odlazak na vještičji ples. Letjele bi na životinjama ili na predmetima, posebice na metlama. Taj se let katkada opisuje kao izdvajanje duše, demoni ili đavli odlete s dušom, a tijelo ostane ležati u snu sličnom smrti. Vjerovalo se da se sve ozlijede nanesene duši tokom takvog stanja mogu vidjeti drugog dana i na tijelu osobe.
Vještica u kasnoj srednjovjekovnoj i ranoj novovjekovnoj Europi nije netko tko navodno s pomoću tajnih zlih sila izaziva smrt, bolset i zlo. Vjerovalo se da je on, a mnogo češće ona, član gigantske zavjere koju je organizirao i vodio đavo, a cilj joj je bilo uništenje kršćanstva, unižavanje svih čudorednih vrijednosti, podbadanje siromašnih protiv bogatih, mladih protiv starih i rušenje društva u prah i pepeo. Oni na koje bi se posumnjalo da su počinitelji takvih prestupa bili su mučeni i obrađivani sve dok ne bi priznali, a potom su bili smaknuti. Smatra se da je optuženih nesretnika bilo između 250 000 do milijun.
U maniji proganjanja vještica leži mit o organiziranoj zavjeri. Taj mit se temelji na vjerovanju da zlo koje redovno napada svijet nije proizvod uobičajenog toka događaja, već da ga izazivaju rušilačke grupe ljudi odgovorne za sve okolnosti koje ozbiljno ugrožavaju život. U vrijeme progona vještica, te su se okolnosti uključivale od lošeg vremena, loše ljetine i epidemija. U kasnom srednjem vijeku, kad je lov na vještice uzeo velikog maha, zbivala se promjena u društvu. Uobičajene institucije su opadale, a crkva je trpjela od napada reformatora. Javio se strah da je sveukupno ustrojstvo društva u opasnosti. Vjerovalo se da se iza te opasnosti kriju đavolovi prsti. Kršćani su oduvijek bili skloni tome da sve zlo svijeta pripišu “neprijatelju”, a teolozi su od njega napravili lik titanske snage.
Papa Incent VIII i sam je bio jedan od najnečasnijih papa u razdoblju renesanse. On je 1484. godine, objavio Povelju o vješticama kojom se progon navodnih vještica poticao i pomagao. Uzimajući u obzir tu povelju, Heinrih Institoris i Jakog Sprenger su 1487. objavili tzv. Vještičji bat. Tu su opisali čarobnjaštvo i dali upute kako raditi na suzbijanju te pojave. Pod utjecajem ovog zloglasnog djela vjerovanje se pretvorilo u zabludu o čarobnjaštvu. Počeli su gotovo masovni progoni, najprije u Francuskoj, a tokom 16. stoljeća i u Njemačkoj. Ono što je ovu masovnu pojavu raspirivalo bilo je uvođenje mučenja i inkvizicje temeljene na rimskom pravu tako da se skoro svakoj optužnenoj osobi “dokazalo” da je vještica. U vrijeme progona vještica za vještičji se koristio izraz “Synagoga diabolica”. Taj izraz potječe iz Ivanove apokalipse u kojoj se za nevjerne Židove koristio pojam “Synagoge Satans”. I vještice su se kao i spomenuti Židovi hranili mesom koje se kao žrtva pridonosilo idolu te su se prepouštale razvratnom ponašanju. Oslanjajući se na apokalipsu, služanje sotoni se ovdje shvaća simbolom skorašnje propasti svijeta. Služba Božja u židovskih sinagogama je krščanima nevidljiva te je obavijena tajnovitošću pa se stoga smatralo da postoji povezanost s vragom. Čovjekova mašta sve strahove i iluzije prema svom nahođenju preslikava na ove nezamjetljive obrede. Postoje razmišljanja da se pri vještičjem plesu događju obredna pogubljenja, te druge odvratnosti i besramnosti. Uzrok takvom praznovjerju ležu u strahu od nepoznatoga.
MISTERIJA DAVIDA LANGA
Dogodilo se to u jednom trenu, 23.rujna 1880.g, sunčanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, drzava Tenesi, SAD.
Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kuca od cigle i sastojala se od vise dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki pašnjak, koji je stoka uredno popasla a sada je postao smeđi od dugotrajne ljetne suše. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja Sarah, igrali su se igračkom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjici. Djeca su vukla igračku po dvorištu a roditelji su ih gledali.
Gospodin Lang je posao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki džepni sat kada mu žena doviknu: “Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se trgovine zatvore”. David mahnuvši rukom reče: “Evo me za par minuta”.
Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma kakva da je ona bila!
Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvokolicu kako se priblizava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. Gospođa Lang je također vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kuci.
David Lang nije učinio vise od pet-šest koraka, kada je nestao na očigled svih prisutnih. Gospođa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrčali prema mjestu gdje je Lang bio viđen posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrčaše preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao sto se je desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred očima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici.
Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo čvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina, živjela je u nadi da ce se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim pašnjaka ispred kuće. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa.
Koliko je bio čudan nestanak toliko je čudno i ono sto je primijetilo dvoje Langove djece jedne tople večeri u travnju 1881.g, sedam mjeseci poslije događaja.
Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viđen nalazi krug zakržljale žute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne večeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenađenje čuli su njegov glas koji je zvao u pomoć… ponovo i ponovo… sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek.
LILITH
U hebrejskoj mitologiji postoje zapisi u kojima se tvrdi da je Bog na šesti dan stvaranja, stvorio muškarca i ženu da zajedno upravljaju svijetom. Muškarac je svakako bio Adam, no žena se zvala Lilith. Eva tada još nije postojala. Predanje govori kako su i Adam i Lilith stvoreni na isti način, od zemaljske prašine, ali tvrdi se da je u cinu stvaranja Lilith, osim zemaljske prašine, bilo i nečistoća pomiješanih s prašinom (op.a. s ovim posljednjim navodom se ne bih slozio jer zvuci previše namješteno).
Adam i Lilith nikad nisu ostvarili harmonične odnose jer kada je on poželio leci s njom, ona je odbijala pitanjem: “Zašto bih morala leci s tobom? I ja sam stvorena od prašine, potpuno sam ti ravnopravna.” No Adam je odlučio to učiniti na silu. Ali Lilith je pobjesnjela i izustila magično božje ime (op.a. legende tvrde da je Lilith imala dozvolu za izgovaranje magičnog božjeg imena za razliku od Adama). Tog je trena uzletila i tako ga napustila. Predanja dalje govore kako je Lilith postala majkom svih demona tj. onih koji se protive Božjoj volji .
Lilith je naša sposobnost najdublje percepcije jer kroz nju otkrivamo najdublje i najtananije osjećaje.
Lilith je naravno i “fatalna žena”, moćna i seksipilna zavodnica. Utiče na snove, posebno one seksualne naravi. Povezana je s utjecajima pri stanjima transa, hipnoze, kanaliziranja poruka (channelinga) pri komunikaciji s entitetima ili bicima iz drugih dimenzija.Povezana je i s opsjednutošću.
Poput Mjeseca i Lilith vezujemo uz majčinstvo, ali za razliku od Mjeseca koji je mekan i brižan, Lilith je snažna i disciplinirana i sposobna je izuzetno učinkovito zaštititi svoju djecu.
Lilith je možda najlakše razumjeti ako je usporedimo s Mjesecom. Mjesec se ostvaruje kroz brigu i njegu drugih, dok je Lilith samorealizirana.
Mjesec predstavlja vidljive emocije, dok Lilith predstavlja ono potisnuto ili skriveno. Ona živi i djeluje iza scene, uglavnom neprimjetna. Može se izražavati prikriveno, prijetvorno i manipulativno, ali prvenstveno predstavlja manifestaciju suptilnosti.
JEZIVA PRIČA IZ SUSJEDSTVA
Veli Varoš - stara jezgra Splita poznata je po svojim starim kućicama u kojima su se izmjenjivale mnoge generacije. Jedna od tih kuća, dom je jednog posve nesvakidašnjeg događaja i neočekivanog stanara.
Jednoj od kćeri koja je stanovala u toj kućici, jedna noć je ostavila mnogo pitanja i probudila jedan novi strah. Usred noći se probudila i u svojoj sobi ugledala sjenu, obris nekoga kako stoji u sobi. Ne na način kako bi stajala njena majka ili neki drugi član obitelji. Taj obris je stajao u njenoj sobi usred noći, kao da nema nikakvog drugog posla.
Djevojka nije bila mjesečarka te mogućnost da si je sama odrezala kosu i tamo je stavila, otpada. Ukućani su vijest dočekali u čudu i jezi. U kuću nije provaljeno, a nitko od njih nije mentalni bolesnik ni mjesečar da bi u ovoj situaciji našli neko logično objašnjenje.
Rješenje u potražili u informaciji o prethodnim stanarima. U toj kući je prije njih jedna stanarka umrla. Nije mi poznato da li je ta stanarka umrla prirodnom smrću, ali djevojka koja je to neugodno iskustvo, potpuno je uvjerena da je obris koji je vidjela te noći, bio obris te prethodne stanarke…..
Nema komentara:
Objavi komentar