OPSJEDNUTOST

  ČUDO U WATSEKI"

  

Slučajevi kada duh mrtvaca opsjedne tijelo nekog živog čovjeka su najveći misterij, trn u oku parapsihologije. Kako uđu u nas, kako opsjednu tijelo i duh, dušu i um; na ta pitanja do dan danas nije pronađen odgovor. Još uvijek nije zasigurno utvrđeno kako se duh može istjerati iz osobe koju je opsjeo.
Mary Lurancy Vennum, rođena 1864. godine, bila je u središtu zbivanja u Watseki. Imala je 13 godina kada se probudila usred noći i rekla svojim roditeljima, da ne može spavati jer stalno čuje glasove. Njoj nepoznati glasovi su je dozivali. Nekoliko dana prije toga, Lurency je počela dobivati histerične napade. Došla je jednom svojim roditeljima, sva ispreplašena te im je rekla da vidi Boga, nebo, anđele, ali i ljude koji su mrtvi, a koje je poznavala dok su bili živi.

Nakon više histeričnih napadaja, ispuštanja krikova kakve ljudski glas ne može proizvesti te pričanja na jezicima koje “samo Bog može razumjeti”, govorila je da njome vladaju zli duhovi, ali da je jedan koji joj je želio pomoći otjerao ve “zločeste”. Čak je znala i ime tog duha, Mary Roff.
Mary Roff je bila kćerka njezinih prvih susjeda. Umrla je u 18. godini života. Za vrijeme svog kratkog života u okrugu Watseke postala je poznata po duševnoj bolesti, ali i vidovnjačkim sposobnostima. Njen duh je opsjeo Lurency na cijela tri mjeseca.
Za ta tri mjeseca, Lurency se preselila u kuću porodice Roff. Ona je potpuna postala (osim fizički) Mary Roff. Poznavala je svaki kutak kuće, prepoznala je sve svoje školske prijatelje, svoje igračke. Nije bilo dileme, Lurency je postala Mary.
Nakon ta tri mjeseca rekla je “svojim roditeljima” da mora ići i da će se Lurency ponovno vratiti. U trenutku kada je to rekla, legla je, sklopila oči i nakon nekih sat vremena ponovno ih je otvorila. Lurency se vratila.

ZAROBLJENIK SVOJE PODSVIJESTI

Mlada amerikanka Ruth, danas je udana žena i ima djecu, ali njen život nije potput života ostalih ljudi. Ruth je u svome životu proživjela čitav niz paranormalnih događanja od prikazivanja trauma do kontroliranih telekinetičkih materijaliziranja.
Zahvaljujući traumama Ruth ne želi i ne može voditi ljubav sa svojim mužem, osjeća se usamljenom, čak i kada je njena obitelj uz nju. Često je uhvati panika i često ima potrebu izbjegavati muža i djecu. Ruthina životna drga je grozna.
Bila je treće od četvero djece u obitelji. Otac ju je često tukao i silovao , čak je jednom i pucao u nju ali je promašio. Jedno o težih seksualnih  zlostavljanja je doživjela za vrijeme rađanja svog najmlađeg brata, kada joj je bilo samo 10 godina. Njen otac je jako često boravio u ludnicama i zatvorima, bio e teški alkoholičar i narkoman. Ruth se je za pomoć obratila svojoj majci, no ona ju je poslala u dječiji dom. Poslije dječijeg doma više nikada nije vidjela svog oca, a nakon što se udala počeo je još gori pakao nego kad je bila dijete.
Obratila se jendom od najboljih američkih psiholog, dr. Mortonu Shatzmanu. Osim navedenih problema, Ruth je imala još jedan gori stres. Prikaze njenog oca, njegov glas i lik te osjećaji da joj čita misli i upravlja njome, stalno su je progonile. Oca, kojeg je toliko mrzila i kojeg se toliko bojala, viđala je posvuda; u ogledalu, u mužu, u djeci, za stolom za vrijeme objeda, pa čak i u dr.Shatzmanu.

Ruth je išla na terapije kod dr.Shatzmana i osjetila je nevjerojatno poboljšanje. No tada se dogodilo nešto što se dogodilo samo jednom u povijesti čovječanstva.
U pričama o duhovima vjerojatno ste čula da mogu pomicati predmete, proizvoditi zvukove što se naziva nekontrolirana telekineza, a u Ruthinom slučaju došlo je do kontrolirane telekinetičke materijalizacije. Na prijedlog dr.Shatzmana, Ruth je pokušala i uspjela stvoriti prikazu svog oca i onda je otjerati. Dakle, mogla je kontrolirati prikazu svog oca i samim time i paniku i strah.
Iako joj se i danas otac ukazuje, proizvodi zvukove, a prilikom dodira nanosi joj bol, Ruth ga uvijek može otjerati. Nakon ovog uspjeha, dr.Shatzman imao je još jedan prijedlog. Stvoriti fantoma koji će biti prijateljski raspoložen prema Ruth. Uspjela je, naravno, u tome ali i još nečemu. Stvarala je prikaze, koje su govorile pa čak i pisale. Nitko osim nje nije mogao vidjeti napisano, a magnetofonske vrpce nisu mogle zabilježiti glasove Ruthinih „umnih kreatura“. Bića koja je stvarala mogla je dodirivati, a s vremenom je stekla  sposobnost da sama stvori dvojnika osobe koja se nalazi u njenoj blizini. Dvojnici su radili isto što i „originali“. Vrhunac njenih sposobnosti dogodio se u istom trenutku u kojem su granice njenih sposobnosti bile očite. Uspjela je stvoriti svog vlastitog dvojnika, ali zamisao da stvori muža u odjeći koju ona zamisli je propala.